IZ POVIJESTI NOVOGRADIŠKOG OBRTA
PRVI OBRTNIČKI CEH
1748. godine osnovana je Nova Gradiška kao vojničko naselje za potrebe Vojne krajine. Uz vojsku u novoosnovano naselje dolazi i civilno stanovništvo, posebno obrtnici i trgovci. Njihov dolazak je ubrzalo proglašenje Nove Gradiške “ slobodnom vojnom općinom”. Od tada njezini žitelji ne podliježu više graničarskim obvezama, te naglo raste broj stanovnika. U naselju ima sve više trgovaca i obrtnika te se javljaju i prve obrtničke udruge. 1773. godine Marija Terezija potvrđuje prvi udruženi ceh novogradiških obrtnika. 14.07.1777. godine izdan je majstorski list Michaelu Fleischu, koji je ujedno najstariji takav sačuvani dokument.
PRVI OBRTNICI NOVE GRADIŠKE
U novoosnovano naselje dolazi neki Meisch, doseljenik iz Austrije, koji je ujedno i prvi civilni stanovnik, zakupljuje nekadašnju Potočnu ulicu. Uz njega su došla još tri njegova sunarodnjaka –dva pekara i kovač po imenu Franjo Gansnek. Prvi trgovci dolaze iz susjednog Cernika, koji je bio u sastavu susjedne Požeške županije. Bila su to braća Đuro i Janko Mandrović. Trgovina im je dobro krenula, pozvali su iz Makedonije (odakle su bili rodom) još šestero svoje braće. Prema nekim podacima Nova Gradiška je oko 1762. godine imala 39 vojničkih, 70 gradskih kuća i 11 “bolti” – velikih dućana. 1776. obavljen je i prvi popis stanovnika u gradu. Od 366 stanovnika bilo je čak 70 obrtnika.
OBRTNICI IZMEĐU DVA RATA
Broj obrtnika raste. Organizirani su u cehove i štite svoje cehovske interese. 19.11.1932. godine osnivaju Zanatsku štedno kreditnu zadrugu. Tada joj je pristupilo 55 članova. Među osnivačima spominju se imena: Franjo Janovski, Šima Cekuš, Franjo Đurić, Mijo Peršić, Mavro Bauer, Stjepan Draženović, Hugo Fersner, Stjepan Sremac, Slavko Kaljdžić, Josip Kruljac, Josip Čakarić i dr.
U izvješću na skupštini 1937. godine analizirajući svoj četverogodišnji rad konstatirali su da Zadruga ima 119 članova.
Održavaju se obrtničke izložbe na kojima se izlažu obrtnički proizvodi. Takva je izložba održana od 10.06. do 17.07.1938. godine u organizaciji obrtnika: Janovski Franjo – predsjednik Izložbenog odbora, Klun Dragutin, Todorić Stjepan, Bauer Vlado, Lovrić Jozefina, Mažuran Zlatko, Rosić Ivan, Čaklec Stjepan, Ferstner Hugo, Rihošek Zora, Karl Ankica, Matijević Mato i Kruljac Marko.
OBRTNICI OSNIVAJU KOTARSKU OBRTNIČKU KOMORU
Nakon drugog svjetskog rata obrtnici se ponovo okupljaju i organiziraju oko svojih obrtničkih organizacija. Osniva se Kotarska zanatska komora a prvi predsjednik je Andrija Bezak. 25.11.1945. godine obnavlja se rad Zanatsko štedno kreditne zadruge, koja 1946. godine ima već 212 zadrugara. Osniva se Obrtno nabavno prodajna zadruga.
Na inicijativu obrtnika (Čaklec Stjepana, Milinović Đure, Bezak Andrije, Keliš Pavla i dr.) kupuje se zgrada Gradske štedionice a kasnije i zgrada Wolhajm. I jedna i druga zgrada kupljene su novcem koji su sakupljeni dobrovoljnim prilozima obrtnika.
Te su zgrade i danas u vlasništvu obrtnika Nove Gradiške.
OBRTNICI GRADE KUGLANU
Organizirani u Kotarsku zanatsku komoru uz aktivnosti na poboljšanju položaja obrtništva, obrtnici se bave i sportskim aktivnostima. Pojavila se ideja o gradnji četverostazne kuglane. 1959. godine kreće se u akciju izgradnje kuglane. Ponovo se sakupljaju prilozi, organiziraju se radne akcije te uz entuzijazam obrtnika među kojima treba istaći: Milinović Đuro, Šimunović Fabijan, Belačić Dragutin, Keliš Pavle, Brajković Jakov, Sremac Stjepan, Martinović Tomo, Franjo Dvoraček, Dragana Živkovića i drugi, sagrađena je kuglana.
Kuglački sport postaje omiljen među obrtnicima i građanima Nove Gradiške. Obrtnici se okupljaju u kuglačkom klubu “Zanatlija”. Od osnutka, kuglački klub “Zanatlija” vodi njihov predsjednik Milinović Đuro.
OSNIVA SE PJEVAČKO OBRTNIČKO DRUŠTVO
Uz sportske aktivnosti obrtnici se okreću i kulturno zabavnim zbivanjima i osnivaju OBRTNIČKO pjevačko društvo (muški pjevački zbor) koji kasnije prelazi u mješoviti zbor pod imenom "SLOGA”. Predsjednik prvog obrtničkog zbora je Andrija Bezak.
IME UTKANO U MOZAIK OBRTNIŠTVA NOVOGRADIŠKOG KRAJA
ĐURO MILINOVIĆ, stolarski obrtnik, otvara obrtničku radnju 1945. godine, i od tada pa do svoje smrti, svaki svoj slobodan trenutak posvećuje obrtnicima, vodi obrtnike u borbu za bolje sutra, organizira ih u obrtničke organizacije i to na način kako su dozvoljavali propisi. Nastojao ih držati zajedno, upoznavao ih je sa putovima kojima trebaju ići da bi opstali. Zahvaljujući njemu obrtnici novogradiškog kraja izborili su se za dostojan položaj u tadašnjem sistemu, koji im nije bio naklonjen. Obrtnici Nove Gradiške bili su viđeni građani a tadašnje gradsko vodstvo ih je prihvatilo i respektiralo, s njima su surađivali (nekada više, nekada manje), ispunjavali njihove zahtjeve u granicama mogućnosti i tadašnjih zakonskih odredbi.
U mozaiku obrtničkih zbivanja sve do 1992. godine provlači se njegovo ime i njegov rad. Jedan je od osnivača svih obrtničkih organizacija počev od Kotarske obrtničke komore, Obrtnog zbora, Udruženja samostalnih privrednika, Zanatske štedno kreditne zadruge, Obrtno nabavno prodajne zadruge a od sportskih organizacija vezanih za obrtništvo, osnivač je Kuglačkog kluba “ZANATLIJA” a iz kulturno zabavnog života jedan je od osnivača obrtničkog pjevačkog zbora.
Uz njegovo ime redale su se funkcije: predsjednik Zanatske komore, predsjednik Udruženja zanatlija, predsjednik Udruženja obrtnika, predsjednik organa upravljanja Zanatske štedno kreditne zadruge te Nabavno prodajne zadruge.